Egipatska matematika
Trazi se kolika je neka nepoznata gomila, tj. mnozina, kad njena sedmina i ona sama daju zajedno 19. Mi bi pisali jednacinu
Ahmes ima tacan rezultat, samo sto umesto 16 i 5/8 pise 16 i 1/2 i 1/8. Postoji u samom njihovom skracenom izrazavanju vec i nekakva matematicka simbolika u zacecu. Tako se sabiranje oznacava nogama koje koracaju (,,idu napred’’), jednakost znakom ≤, nepoznata zina posebnim znakom kojim se oznacava rijec za gomilu.
Predjimo na geometriju. Po jednom navodu, poznati grcki filozof Demokrit (oko 420. godine pne) je rekao: ,,U konstruisanju linija pri iznosenju dokaza nije me niko prestigao, cak ni takozvani harpedonapti Egipta’’. Prema tim rijecima Demokrit bi samouvjereno tvrdio da je u geometriji u kojoj se iznose dokazi i pri tome konstruisu linije (dakle pre svega prave i krugovi) vjestiji od grckih geometara onog vremena, pa ,,cak iod harpedonapta Egipta’’. Odatle bi trebalo zakljuciti, medju ostalim, da je u ono doba postajalo misljenje u Grckoj da su izvjesni ljudi u Egiptu znali geometriju kao nauku u kojoj se izvode konstrukcije i dokazi bolje i od samih Grka koje smatramo tvorcima te nauke. Ti ljudi u Egiptu se zovu harpedonapti, sto znaci ,,zatezaci uzeta’’, tj. ljudi koji zatezu uze, naravno u svrhu mjerenja. Dakle, to su geometri.
Uze mozemo, uopste, smatrati najstarijim instrumentom za mjerenje (hijeroglif broja 100). U starim semitskim jezicima ta veza izmedju geometrije i uzeta je ocigledna. Na starim reljefima vidi se svecan cin polaganja temelja hrama koji se sastoji u tome sto se po zabijanju prvog koca u zemlju vizira zvijezda Sjevernjaca i, u pravcu te zvijezde, zategne mjerno uze koje ce obiljeziti jedan od cetiri glavna zida. Po misljenju Kantora, jednog odznacajnih matematicara i istoricara matematike s kraja proslog i pocetka ovog vijeka, posaozatezaca uzeta, a to cinjase pri polaganju temelja hrama faraona, nije samo zatezanje u jednom pravcu, nego obiljezavanje i pravca ka istoku, upravnogokomitog na pravac ka sjeveru. Po pretpostavci Kantora to se radilo na osnovu tzv. Pitagorina stava o pravouglom trouglu na sljedeci nacin. Na mjernom konopcu (uzetu) obiljezena su cvorovima redom rastojanja koja se medju sobom odnose kao brojevi 3, 4 i 5.
Drzeci srednju duz zategnutu u pravcusevera i spojivsi krajeve konopa, dobijamo pravougli trougao, dakle, i pravac okomit na pravac ka sjeveru, tj. jos jedan od cetiri glavna zida.